Monday 29 August 2016

Zemlja Sporta: Mi Smo Taj Narod, Mi Smo Ta Ekipa

Zasto je ovo zemlja sporta? Stalno se prica da smo takva zemlja. Da smo "ta" zemlja. Ponekad se ljudima cini da smo jedva drzava ali retko da sumnjaju da smo zemlja ozbljnog znacaja kad je sport u pitanju. Vidimo po uspesima nasih sportista da je to istina ali ne moze se ova titula racunati samo po uspesima jer su Ameri, Kinezi, itd vrlo "uspesni" u sportu. To sto im se krv verovatno moze klasifikovati kao radioaktivan zbog dopinga je vec druga prica. Necu da brojim uspehe nasih sportista prvo jer ih ima previse, i drugo jer to nije smisao ovog clanka.



Mi smo ta ekipa sto se kapira u pokretu.

Ne, mi smo zemlja sporta uprkos tim uspesima. Mi smo zemlja sporta zato sto po logicnoj analizi ne bi trebali da budemo, a jesmo. Da li nam je to u genima, verovatno. Da li bi Karadjordje bio majstor za zakucavanje, nisam siguran. Da li bi Milos Obilic mogao sa reketom to sto je uspeo sa nozem, stvarno nemam pojma. Ali u ovome jesam siguran; sport je postao najbolji dokaz da iako je ekonomija u losem stanju, iako narod pati, iako neki nemaju sigurnost da ce sutra imati posao sa kojim su se vratili kuci danas, postoji bar jedno mesto gde sa trudom i sa borbom dokazano da cak i u ovakvom sistemu ljudi mogu uspeti.

Nase odbojkasice su objasnile.




Momci iz BG Sindikata su u pravu kad kazu da "ljudi slabo pamte, to je ovde glavni problem" ali nekad mi se cini da ljudi ovde pamte i uvek se sete da kad su nas politicari izdali, prodali i razocarali, sportisti nikad nisu. Sa ponosom kazemo da smo 'Zemlja Sporta' jer volimo sto se sport ne dobija na pregovore vec na borbe. Ne mora Brisel ni Bajden da se umesaju kad Nole ima tajbrejk ili kad Sale Nacionale trazi "tajm aut". Nasi sportisti su nam uvek bili uzor patriotizma, ljubavi prema otadzbini i dokaz da ipak postoje ljudi koji se nisu predali u borbi za buducnost ove zemlje iako sadasnjost ove zemlje ne izgleda uvek sjajano.


Sonja Petrovic i Ana Dabovic slave medalju. Igraju kolo kao sto igraju kosarku.



Mozda smo zemlja sporta zato sto nam to daje nadu da ce sve biti bolje, kad tad, jer u sportu nam nikada nije bilo gotovo, i kada je sve izgledalo da jeste. Da li su to trojke Saleta Djordjevica u poslednjoj sekundi, ili Grbicev skok van terena da spasi jedva zivu loptu i donese Srbiji zlatnu medalju, ili Milica Dabovic kad je usla u igru sa jednom vezanom rukom? Odgovor je da su sve te stvari i jos mnogo vise.

Pa sta se cudite?  Kod nas je sve ovo normalno.


Mi smo zemlja sporta zato sto za bas male investicije imamo mnogo "zarade". Mozemo nekako da oborimo svetske sile koji uloze grdne pare u sport i za kojima je infrastruktura na velikom nivou.  Mi smo zemlja sporta zato sto preko nasih sportista, vidimo da napredujemo.  Vidimo da neko juri ka cilju i ako ne dodje dotle, ipak sigurno ne stoji na mesto gde je poceo. Realno mi smo trn u oku ovim svetskim silama. Kad nase odbojkasice pobede amerikanke u polufinalu. Kad nam kosarkasice ne odustaju od borbe posle poraza, i vrate se kuci sa bronzom koja sija kao zlato. Tad, znajte kad vam prica decko koji je Srbin ali je na zapadu rodjen i odrastao - stvarno smo im trn u oku.

Mozemo biti ponosni sto realno nismo buket cveca u botanickoj basti za kojim se neko mnogo brine, pazi i trudi. Mi smo cvet koji bez polivanja i paznje nekako raste kroz beton zahvaljujuci samo ulicnoj kisi koja jedva dodje do nas pa se nekako i izgura da oseti sunce.


Sa nasom kosarkasicom Danijel Pejdz.  Bronzana medalja sa ukusom zlata.

Mi smo zemlja sporta ne zato sto drzava to snabdeva i finansira, vec zato sto nema investicija. Mi smo to sto jesmo zbog toga sto nismo, i to sto imamo, imamo zbog svega toga sto nikad nismo imali. Zato sto nasa motivacija nisu pare ni slava, vec patriotizam i inat. Ljubav prema zemlji koju zelimo da imamo a ne prema stanju u drzavi trenutno. 

Mi smo zemlja sporta zato sto se nikad nismo stidili i plasili se toga da smo david protiv Goliata. Zemlja sporta zato sto se igra kosarka na ulici u 1:30 ujutru dok se na zapadu igra samo do 17h (i to mora da bude u sredjenoj dvorani). Zemlja smo sporta zato sto nam je jedan od retkih dokaza koja su ostala da red, rad i disciplina jos vaze i da funkcionisu. Da u ovoj drzavi gde ljudi misle da ne moze da se uspeva, ovi sportisti stoje kao dokaz da mozemo. Dokaz da nase cerke nemaju razloga da gledaju starlete i da nasi sinovi nemaju razloga da budu kriminalci. Dokaz svega ovoga je bio aplauz i ovacije ne samo nasim sportistima sinoc koji su osvojili medalje, vec i onima koji nisu. Uzvikanje "sampioni" i "vi ste ponos Srbije" su dokaz da iako zelimo pobedu, na kraju krajeva postujemo borbu.


Svi kao jedan, i u dobru i u zlu, svim srcem!

Ja ne mogu da igram za reprezentaciju, moj put u zivotu je drugaciji. Ali bih voleo da se se borim za ovaj narod, za ovu zastavu i za ovu zemlju. I ponosan sam sto nase kosarkasice, odbojkasice, vaterpolisti, kosarkasi, rvaci i mnogi drugi imaju talenat, hrabrost i zelju da to urade za mene i za sve nas.

Ovo je zemlja sporta zato sto na neki nacin, tu nam nikada nije prestala borba. Kroz ratove, sankcije, inflacije i patnje, ovde smo uvek nasli neku srecu i neki uspeh. Za deo sveta koji je toliko patio zbog ratova, nas sportski rat (koji ce vecno trajati) je jedan koji je imao vise pobeda nego poraza, i sto je najbitnije, bez izgubljenog zivota. Mi smo zemlja sporta zato sto se smejemo ironiji u lice. Zemlja bez mora koja osvaja sve titule u vaterpolu. Zemlja koja pobedjuje Koreance u sportu koji su oni izmislili. Zemlja koja nema para, a ima mnogo zlata.


Dosli smo na docek iz Krusevca, Uzice i Australije.

Spomenucu jos jednom za kraj zato sto sam pun emocija ovih dana (kao sto ste sigurno svi vi koji citate ovo) zahvaljujuci nasim sportistima pa evo, mi smo zemlja sporta upravo iz ovog razloga; zato sto po svakoj logicnoj analizi ne bi trebali da budemo, a nekako jesmo. Zato sto tu svako moze da nadje srecu - kockar, umetnik, radnik, student, profesor, bolesnik i doktor, dete i deda. I dok tu postoji ta sreca, uvek ce se pojaviti nova generacija koja ce je ili traziti, naci, uzeti i deliti sa svima nama da nam ublazi bol i digne iz monotonije svakodnevnog zivota.


** For more info, updates and photos, follow me on Twitter & Instagram **



No comments:

Post a Comment